Kad se dogovorite oko cijene i rukujete se s prodavateljem, posao još nije gotov. Sve što ste usmeno dogovorili vrijedi onoliko koliko piše na papiru. Kupoprodajni ugovor je jedini dokument koji vas štiti ako se ispostavi da auto nije ono što je prodavatelj tvrdio, pa ga se ne isplati preskočiti ili prepisati s prvog obrasca na internetu.

Kod privatne prodaje između dvije fizičke osobe ugovor ne treba ovjeravati kod javnog bilježnika da bi bio valjan, ali ovjera pomaže ako kasnije dođe do spora oko toga tko je što potpisao. Puno važnije od ovjere je da ugovor sadrži sve bitne podatke i da precizno opisuje stanje auta u trenutku prodaje. U ovom tekstu prolazim što ugovor obavezno mora imati, koje klauzule vam idu u korist kao kupcu i gdje ljudi najčešće pogriješe.

Osnovni podaci koje ugovor mora sadržavati

Ugovor mora nedvosmisleno identificirati tko prodaje, tko kupuje i što se točno prodaje. Bez toga je papir bezvrijedan. Provjerite da su uneseni svi ovi podaci:

Podaci o prodavatelju i kupcu: ime i prezime, adresa prebivališta, OIB i broj osobne iskaznice obiju strana.
Podaci o vozilu: marka i model, godina proizvodnje, broj šasije (VIN), registarska oznaka, boja, radni obujam i snaga motora.
Kilometraža: stanje brojača na dan prodaje, upisano brojkom.
Kupoprodajna cijena: iznos u eurima, brojkom i slovima, te napomena je li plaćeno gotovinom ili doznakom.
Datum i mjesto sklapanja ugovora te vlastoručni potpisi obiju strana.

VIN prepišite izravno s vozila i iz prometne dozvole i provjerite da se podudaraju. To je najvažniji podatak jer preko njega kasnije radite svaku provjeru povijesti. Ako se broj šasije na autu razlikuje od onog u dokumentima, prekinite kupnju i ne potpisujte ništa.

Klauzula o stanju vozila i kilometraži

Ovo je dio koji većina ljudi ispusti, a upravo on odlučuje spor. U hrvatskom pravu prodavatelj odgovara za takozvane skrivene nedostatke, dakle mane koje niste mogli uočiti običnim pregledom, a postojale su u trenutku primopredaje. Problem je što privatni prodavatelji često u ugovor ubace formulaciju da se auto prodaje “u viđenom stanju”, što u praksi znatno sužava vašu mogućnost reklamacije.

Zato u ugovor unesite konkretne izjave prodavatelja, a ne opće fraze. Korisno je da piše da vozilo:

nije bilo u prometnoj nesreći s većim oštećenjem strukture,
nema utvrđenu totalnu štetu niti je vođeno kao obnovljeno vozilo,
ima kilometražu koja odgovara stvarnom stanju i nije korigirana,
nema neizmirena financijska opterećenja, leasing ni zabranu otuđenja.

Ako prodavatelj zna da nešto od navedenog nije istina, a ipak potpiše, imate puno jaču poziciju u eventualnom sporu. Ako se pak ustručava potpisati bilo koju od tih izjava, to je samo po sebi jasan signal da nešto ne štima.

Vrijedi razlikovati dvije razine. Fizička osoba koja prodaje svoj privatni auto nije trgovac, pa se na nju ne primjenjuju ista pravila kao na profesionalnog prodavatelja, ali i dalje odgovara za skrivene nedostatke ako je za njih znala i prešutjela ih. Zato su konkretne pisane izjave u ugovoru vrijednije od bilo kakve usmene garancije. Usmeni dogovor, koliko god srdačan bio, u sporu praktički ne postoji jer ga ne možete dokazati.

Podatak o kilometraži povežite s dokazom. Zatražite od prodavatelja Potvrdu o prijeđenoj kilometraži koju izdaje CVH na svakoj stanici za tehnički pregled za 2,38 eura, s očitanjima do pet godina unatrag. Ako se broj s te potvrde poklapa s brojačem, upišite ga u ugovor. Ako se ne poklapa, imate crno na bijelo dokaz o vraćenoj kilometraži. Više o tome kako prepoznati korigirani brojač pišem u vodiču o vraćenoj kilometraži u Hrvatskoj.

Financijska opterećenja i vlasništvo

Prije potpisa morate biti sigurni da prodavatelj uopće ima pravo prodati auto i da na njemu nema tereta. Auto može biti pod leasingom, pod kreditom ili s upisanom zabranom otuđenja, a da to na prvi pogled ne vidite. Ako kupite takvo vozilo, teret ostaje na autu, a ne na bivšem vlasniku.

Provjerite da je osoba koja prodaje ista ona koja je upisana kao vlasnik u prometnoj dozvoli. Ako prodaje netko drugi, tražite punomoć. Kod vozila na leasingu tražite dokaz da je leasing zatvoren ili da leasing kuća pristaje na prijenos. U ugovor obavezno unesite klauzulu da prodavatelj jamči da vozilo nije opterećeno nikakvim pravima trećih osoba.

Što nakon potpisa: promjena vlasništva

Ugovor je temelj, ali sam po sebi ne prebacuje vozilo na vas u evidenciji. Nakon kupnje imate rok za prijenos vlasništva, a to se od 2018. obavlja na stanicama za tehnički pregled, ne više na policiji. Za prijavu vam trebaju ugovor, prometna i knjižica vozila, osobne iskaznice i dokaz o plaćenom porezu na promjenu vlasništva ako se on obračunava.

Nemojte odgađati prijenos. Dok je auto formalno na prodavatelju, on i dalje figurira kao vlasnik prema evidenciji, a vi vozite tuđe vozilo. To otvara niz problema: eventualne prometne kazne i cestarine i dalje stižu na njegovo ime, a osiguranje u slučaju nesreće može zapeti oko toga tko je stvarni vlasnik. Detaljan popis papira koji vam trebaju za cijeli postupak nalazi se u tekstu o dokumentima za kupnju rabljenog auta.

Preporuka je da primopredaju vozila i potpis ugovora obavite istovremeno. Novac, ključeve, oba primjerka ugovora, prometnu i knjižicu razmijenite u istom trenutku. Izbjegavajte situacije u kojima platite unaprijed, a auto preuzimate “za koji dan”, ili u kojima odvezete auto, a plaćanje ostaje “za sutra”. Uredna, istovremena primopredaja štiti obje strane i uklanja prostor za naknadne nesporazume.

Prije nego potpišete: provjerite VIN

Ugovor je pravni štit, ali ne zamjenjuje provjeru. Klauzula da auto nije havariran ili da kilometraža odgovara vrijedi samo ako prodavatelj govori istinu, a to ne znate dok ne pogledate povijest vozila. Najgore što možete napraviti jest potpisati ugovor, platiti, a tek onda otkriti da je auto uvezen s prešaltanim brojačem ili sa sanacijom totalne štete.

Zato prije potpisa provucite VIN kroz provjeru povijesti. MotoPPI spaja provjeru VIN broja u više od 20 baza, checklistu za pregled prilagođenu konkretnom modelu i procjenu troška popravaka, pa u ugovor unosite podatke koje ste sami potvrdili, a ne ono što vam je rekao prodavatelj. Prvo sprovjeravanje je besplatno.

Preuzmite MotoPPI iz App Storea i provjerite auto prije nego što potpišete ugovor.

Ako aute kupujete i prodajete profesionalno, pogledajte i partnerski program MotoPPI.

Pročitajte također

Često postavljana pitanja

Mora li se kupoprodajni ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika?

Ne mora da bi bio valjan između dvije fizičke osobe. Ovjera potpisa ipak je korisna jer otklanja svaku sumnju oko toga tko je i kada potpisao, što pomaže ako kasnije dođe do spora. Za veće iznose ovjera se svakako isplati.

Vrijedi li klauzula “prodano u viđenom stanju”?

Vrijedi, ali ide u korist prodavatelja jer sužava vašu mogućnost reklamacije. Zato inzistirajte da uz nju u ugovoru stoje i konkretne izjave prodavatelja o tome da auto nije havariran, da nema totalnu štetu i da kilometraža odgovara stvarnom stanju.

Što ako se nakon kupnje ispostavi da je kilometraža vraćena?

Ako u ugovoru piše konkretna kilometraža uz izjavu prodavatelja da odgovara stvarnom stanju, imate osnovu za reklamaciju zbog skrivenog nedostatka ili čak prijevare. Zato prije potpisa uzmite CVH potvrdu o prijeđenoj kilometraži i podatak upišite u ugovor.

Tko plaća porez na promjenu vlasništva?

Porez na promet rabljenih vozila u pravilu plaća kupac pri prijenosu vlasništva, osim ako se stranke drukčije ne dogovore. Tu obvezu jasno navedite u ugovoru da ne bude nesporazuma.

Koliko primjeraka ugovora treba?

Napravite najmanje dva istovjetna primjerka, po jedan za svaku stranu, a treći vam može zatrebati za postupak prijenosa vlasništva na stanici za tehnički pregled. Sve primjerke potpišu obje strane.